Što da radim? Dosadno mi je. Nemam se čime igrati. - samo su neke od rečenica u ovim posebnim okolnostima, no kako potaknuti dijete da ne bude pasivno, već inicijativno, usmjereno na stvaranje – potražite u knjizi autorice Mire Čudine-Obradović i suradnika „Dosadno mi je - što da radim“.

Djetetu je zanimljivo sve što je novo, iznenađujuće, neočekivano, ono do kojeg neće doći lakog rješenja (Čudina Obradović i sur., 2001).

• Treba osvješćivati osjetilne doživljaje. Tražiti od djeteta da opisuje osjete i imenuje, da ih pokaže u raznim drugim osjetilnim područjima (melodiju kao sliku, boju kao toplinu).
• Poticati maštovito igranje. Ako dijete nije zainteresirano za takvom igrom, mi ga kao roditelji trebamo uvući u taj svijet mašte i zamišljanja.
• Djetetu treba omogućiti bogato sudjelovanje u likovnom, glazbenom, plesnom i dramskom stvaralaštvu. Tu je jako važno da dijete samo stvara priče, na dječji način bez oponašanja.
• Izbjegavanje gledanja televizije. Prekomjerno gledanje televizije kod djeteta nepovoljno djeluje na maštu i buduću kreativnost.
• U svakodnevnom životu treba poticati dijete da samo izmisli, promijeni, usavrši.
• Treba izbjegavati kritiku, a pogotovo izrugivanje na djetetove nelogične prijedloge, ono samo treba uvidjeti, shvatiti i zapitati se o njegovoj vrijednosti.
• Djetetu ne treba davati odmah rješenje kad se nađe u nekom problemu. Ono samo treba razmišljati, ne treba ga požurivati, ali mu se može pomoći izravnim pitanjima „Kako bi ti postavio drukčije?“ (Čudina-Obradović i sur., 2001).

Što je najvažnije dijete će naučiti da je najbolja igra, najveći neprijatelj dosade upravo ona igra koju su oni sami osmislili. Također, više će cijeniti samostalno osmišljenu igru od skupih gotovih igračaka (Čudina-Obradović i sur., 2001).

Ova je knjiga namijenjena mamama i tatama, bakama i djedovima,
odgajateljima i učiteljima – svima onima koji provode vrijeme s djecom. Ona im daje savjete i primjere kako da u djetetu postupno i putem igre razvijaju navike, sposobnosti i stil mišljenja koji prevladava dosadu i prezasićenost i dovodi do stvaralaštva. U knjizi se nalaze gotovi sadržaji: brojalice, stihovi i opisi mnogih dječjih igara. No najvažniji dio knjige obuhvaća zadatke i upute kako te sadržaje iskoristiti kao poticaj za stvaranje novoga, vlastitoga, kreativnoga.
Ovom se knjigom mogu koristiti odrasli u igri i radu s djecom predškolske, rane školske pa i starije školske dobi. Ona je poput dobrog roditelja: ne
daje gotove odgovore, već potiče odraslog da traži načine kako bi dijete naviknulo da ne bude pasivno, već inicijativno, usmjereno na stvaranje – kreativno.

Stručnjaci iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba preporučuju osam igara koje možete igrati s djecom u stanu, a za koje je potrebno samo Vaše vrijeme i dobra volja. Navedeno potražite na ovoj poveznici.

Dječje igre nisu samo igre, nego ih treba smatrati ozbiljnom dječjom djelatnošću.
Michel Eyquem de Montaigne