KOMPOSTIRANJE je stvaranje prirodnog gnojiva koji nastaje prirodnim procesom razlaganja organskih materijala. Kada je kompostiranje u pitanju valja biti oprezan. Ono se vrši postupno i u određenim uvijetima, a važnu ulogu imaju mikroorganizmi koji biološki razlažu organske otpatke na jednostavne dijelove koji se pretvaraju u humus. Iako, raspadanje se može i ubrzati dodavanjem posebnog gnojiva, ali pošto mi u vrtiću ne dodajemo nikakva posebna gnojiva nećemo o tome ni pisati.
Nakon debljih grana i grančica te organskih otpadaka koje redovito odlažemo nakon užine valja staviti pokošenu travu i lišća kako bi se mogla razviti podobna temperatura. Vjerovali ili ne, temperatura komposišta može doseći i 70 stupnjeva. Također, na sitne dijelove se stavlja zemlja ili stari humus komposta. Što još možemo staviti u kompost? Kako bi se brže ragradili veće otpadke treba usitniti, a otpad iz vrta i kuhinje treba više vlažnosti kako bi se mogao spajati dušik, koji uz ugljik igra glavnu ulogu komposišta.
- trava, korovi, dijelovi biljaka
- ostaci voća i povrća
- suho lišće (ne orahovo), granje, kora drveta
- uvelo cvijeće
- piljevina, slama, sijeno
- talog čaja i kave
- ljuske jajeta
- papir, karton (bez boje)
- vuna, pamuk
- perije, dlaka životinje
- pepeo (umjereno)
- gnoj
Kada bi se još zapitali što je to kompostiranje, mogli bi reći da je to zapravo proces reciklaže organskog odnosno "bio otpada" kojim se dobiva ekološki najprihvativije organsko gnojivo - humus.
A danas, važnu ulogu u stvaranju humusa su pridonijele skupine Zvjezdice, Zečići i Tratinčice sa svojim tetama.
